Beč, 15. studenog 2018.

Znanstveni kolokvij o Faustu Vrančiću

Znanstveni kolokvij o hrvatskom izumitelju i polihistoru Faustu Vrančiću održan je u prostorijama Veleposlanstva RH u Beču 15.11.2018. Radi se o trećem skupu takve vrste, nakon što su prethodna dva organizirana u Pragu i Rimu, gradovima u kojima je zaslužni Šibenčanin živio. Bečki kolokvij je rezultat suradnje Veleposlanstva RH u Beču i Austrijskog društva za kroatistiku u Beču, a organizaciju su poduprli i Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Kako su potvrdili i izlagači i moderatorica skupa, Faust Vrančić ne samo da je djelovao kao izumitelj, inženjer i jezikoslovac, po čemu ga danas najviše pamtimo, nego je bio aktivan i svojstvu diplomata, svećenika i biskupa.  

Uvodno se brojnim posjetiteljima obratila moderatorica skupa dr. Zorka Kinda-Berlaković s  Instituta za slavistiku Sveučilišta u Beču i gradišćanske Visoke pedagoške škole, koja je istaknula važnost organizacije skupa upravo u Austriji, u kojoj brojni znanstvenici nisu upoznati s osobom Fausta Vrančića. Prvo izlaganje održala je dr. Sanja Vulić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u kojem je usporedila Vrančićev jezik i gradišćanskohrvatske idiome. Polazišna točka istraživanja bio je Vrančićev rječnik objavljen u Veneciji 1595., a koji sadrži vokabular „pet najuglednijih jezika Europe:  latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga“ („Dictionarium quinquae nobillissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae at Ungaricae“). Varnčić u stupcu u kojem donosi dalmatinski tj. hrvatski jezik donosi bogat vokabular tadašnjeg književnog jezika, kojim se prije prodora Turaka govorilo ne samo na području današnje čakavštine, nego i duboko u unutrašnjost, pa čak i u dijelu današnje Bosne i Hercegovine. Dr. Vulić je istaknula da se ne radi samo o prvom hrvatskom, nego i prvom mađarskom rječniku, što dodatno daje na značenju uloge Fausta Vrančića u europskom renesansnom miljeu. Osim od čuvenog rječnika, korpus za istraživanje dr. Vulić se sastojao i od drugih Vrančićevih izdanja („Život nekoliko izabranih divic“, „Logika oblikovana samim svojim dokazima“ i „Kršćanska etika“), u kojima se susreću morfološki oblici koje redovito susrećemo diljem Gradišća i danas. Zanimljivo predavanje o biografiji i prvenstveno tehnološkim postignućima Fausta Vrančića održala je dr. sc. Marijana Borić. U izlaganju pod naslovom „Faust Vrančić – hrvatski humanist i izumitelj svjetskog glasa“ istaknuto je kako je Vrančić dugi niz godina između ostalog proveo i u Pragu, gdje je bio diplomat u službi Rudolfa II. Habsburškog, a upravo mu je to srednjoeuropsko okružje dalo poticaj za svoju bogatu i široku aktivnost. Vrančić je u djelu „Novi strojevi“ („Machinae novae“) opisao ukupno 56 projekata, među kojima posebno mjesto zauzimaju mlinovi i mostovi kao izumi koji su donosili veliku dodatnu ekonomsku vrijednost. U prilog tvrdnji da su Vrančićevi strojevi doživjeli svoj puni procvat tek mnogo kasnije ide i činjenica da je Vrančić osmislio prvi metalni most, i to u vrijeme kada su u Europi bili građeni samo kameni i drveni mostovi. Ipak, prvi metalni most je konstruiran tek u 19. stoljeću. Završno je izlaganje pod nazivom „Značajke manirizma u djelu Fausta Vrančića“ održao predsjednik Austrijskog društva za kroatistiku dr. sc.  Georg Holzer. Manirizam kao umjetnički pravac dominantan u zapadnoj Europi u 16. stoljeću je ostavio traga i na Faustu Vrančiću, koji je prema svojoj želji pokopan na otoku Prviću u šibenskom arhipelagu.

Treći znanstveni kolokvij održan u Veleposlanstvu RH u Beču u velikoj je mjeri doprinio širenju svijesti o ulozi velikog hrvatskog polihistora, a velika posjećenost je dodatno potvrdila da bečka publika ima interesa za hrvatske ličnosti kasne renesanse.